Country Bosnia and Herzegovina

Date 8 December 2007

Author Tommaso Diegoli

Publisher Open Society Fund-Bosnia and Herzegovina

The collapse of Yugoslavia created a new context and new developments on the territory of the former state, which enabled the creation of different interpretations of what happened and the formation of different truths about it, without determining the method and manner in which facts would be obtained and based on facts, attitudes and behavioral patterns would be determined. In all areas of society, including education, efforts were made to produce opinions and attitudes that were politically suitable for a certain collective. A collective model of memory was established, the factor of individual memory was neglected, and a society based on falsified facts was created. This model of memory and the construction of post-war society in Bosnia and Herzegovina is discussed in the study Collective Memory and the Reconstruction of Society in Post-War Bosnia and Herzegovina, with an emphasis on the education system.

The study assumes that education is one of the main points in the reconstruction of society, which has been confirmed by many international and domestic actors in BiH, and therefore proposes some models of reform of the education system in order to suppress the further spread of politically suitable interpretations of history. The author, among other things, tries to answer the question, which approach to collective memory can offer the perspective of avoiding renewed violence in Bosnia and Herzegovina? In order to be as close as possible to the answer, the paper is organized through an introductory part, which concerns the general theory of collective memory, and a case study. This is followed by a general chapter as an analysis of relevant factors in the process of collective memory, with a special reference to the context of Bosnia before and after the war from 1992-95. Also, the study deals with the specifics of memory policy in BiH, analyzing the basic patterns from the social to the individual level.


[Bosnian]

Kolektivno pamćenje i obnova društva u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini

Raspad Jugoslavije uslovio je novi kontekst i nova dešavanja na tlu bivše države, što je omogućilo kreiranju različitih interpretacija onoga što se dogodilo i formiranja različitih istina o istome, bez da se utvrdi metoda i način na koji će se doći do činjenica i na osnovu činjenica odrediti stav i praska ponašanja. Na svim poljima društva uključujući i obrazovanje radilo se na proizvodnji mišljenja i stavova koji su bili politički podobni određenom kolektivu. Uspostavio se kolektivni model pamćenja, zanemaren je faktor individualnog sjećanja i kreiralo se društvo zasnovano na falsificiranim činjenicama. O tom modelu pamćenja i izgradnje poslijeratnog društva u Bosni i Hercegovini govori studija Kolektivno pamćenje i obnova društva u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, s akcentom na obrazovni sistem.

Studija računa na to da je obrazovanje jedna od glavnih tačaka u rekonstrukciji društva, što su potvrdili i mnogi međunarodni i domaći akteri u BiH, te s toga predlaže neke modele reforme obrazovnog sistema kako bi se suzbilo dalje širenje politički podobnih interpretacija istorije. Autor, između ostaloga, pokušava odgovoriti na pitanje koji pristup kolektivnom pamćenju može ponuditi perspektivu izbjegavanja ponovnog nasilja u BiH? Kako bi bio što bliže odgovoru, rad je organiziran kroz uvodni dio, koji se tiče opće teorije kolektivnog pamćenja, te studije slučaja. Nakon toga slijedi općenito poglavlje kao analiza relevantnih faktora u procesu kolektivnog pamćenja, uz poseban osvrt na kontekst Bosne prije i poslije rata od 1992-95. Također, studija se bavi specifičnostima politike pamćenja u BiH, analizirajući osnovne obrasce od društvenog do pojedinačnog nivoa.