The publication was created within the framework of the “Public Policy Research Support Program” launched by the Open Society Fund BiH in early 2004. The goal of the program is to improve research and analysis of public policies in order to encourage dialogue and develop a way of making decisions that will be based on relevant information and realistic options.

The research conducted and presented in this publication examines the role of religious education in the education system of Bosnia and Herzegovina, considers different models of its implementation and proposes options for improvement in order to more adequately respond to the demands of a multi-confessional society, integration and peacebuilding. The publication attempts to define the status of religion in public schools in Bosnia and Herzegovina, which would be in line with relevant international human rights documents and which would enable religion to contribute to the successful governance of a pluralistic democratic society. A solution is proposed according to which religion will not be a source of the problem, but part of the solution in a way that helps children build their interfaith competences while preserving their identity.

A content analysis of textbooks and materials used in religious education when religious education was first introduced in the 1990s was conducted, and the findings were compared with existing expert assessments and content analyses of textbooks currently in use. It was found that the current model of religious education has a high approval rate, meets the requirements of religious communities, and is largely in line with state laws and international obligations of Bosnia and Herzegovina. The way this model of religious education is implemented raises concerns about its negative impact on social cohesion, discrimination against minorities, and sometimes the inappropriateness of the materials to the age of students.

Improving current policies includes:

• Revising curricula, textbooks, and teaching methods for religious education, and continuing training for its teaching staff;
• Developing an alternative subject;
• Introducing a mandatory one-year subject of religious studies (culture of religion) in primary and secondary schools.

[Bosnian]

Religija i školovanje u otvorenom društvu: Preispitivanje modela religijskog obrazovanja u Bosni i Hercegovini

Publikacija je nastala u okviru „Programa podrške istraživanjima u oblasti javnih politika“ koje je pokrenuto od strane Fonda otvoreno društvo BiH početkom 2004. godine. Cilj programa je unapređenje istraživanja i analize javnih politika kako bi se potakao dijalog i razvio takav način donošenja odluka koji će počivati na relevantnim informacijama i realnim opcijama.

U istraživanjima koja su provedena i prikazana u ovoj publikaciji preispituje se uloga religijskog obrazovanja u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine, razmatraju se različiti modeli njegove primjene i predlažu opcije za unapređenje kako bi se adekvatnije odgovorilo zahtjevima multikonfesionalnog društva, integracije i izgradnje mira. Publikacija pokušava da definiše status religije u državnim školama u Bosni i Hercegovini, koji bi bio u skladu sa relevantnim međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i koji bi omogućio religiji da doprinese uspješnom upravljanju pluralističkim demokratskim društvom. Predlaže se rješenje prema kojem religija neće biti izvor problema, nego dio rješenja na način da djeci pomogne da izgrade svoje međuvjerske kompetencije, a istovremeno očuvaju svoj identitet.

Provedena je analiza sadržaja udžbenika i materijala koji su u upotrebi na vjerskoj pouci kad je vjeronauka uvedena prvi put u toku 1990-ih, te su ti nalazi upoređeni sa postojećim stručnim procjenama i analizama sadržaja udžbenika koji se trenutno koriste. Utvrđeno je da trenutni model vjeronauke ima visoku stopu odobravanja, zadovoljava zahtjeve vjerskih zajednica, te je uglavnom usklađen sa državnim zakonima i međunarodnim obavezama Bosne i Hercegovine. Način izvođenja ovog modela vjerskog obrazovanja izaziva zabrinutost zbog njegovog negativnog uticaja na socijalnu koheziju, diskriminaciju manjina i ponekad neprilagođenost materijala dobi učenika.

Poboljšanje trenutne politike uključuje:

• Reviziju nastavnih planova i programa, udžbenika i nastavnih metoda vjeronauke, te kontinuiranu obuku njenih nastavnih kadrova;
• Razvoj alternativnog predmeta;
• Uvođenje obaveznog jednogodišnjeg predmeta religijskih studija (kultura religije) u osnovnim i srednjim školama.