How does education contribute to social tolerance or intolerance, stereotypes and prejudices, is a question that, among others, the authors of the study “Religious Education in an Open Society” raise, thus providing a framework for informed dialogue on this and similar issues.

The introduction to the study states that available comparative information shows that religious education is already present as a compulsory or optional subject in many school systems in Europe and the world. Where religious education does not exist as a subject, there is usually some kind of treatment of religion as a topic or as an aspect in another subject, such as in history, literature, philosophy or sociology. It is rare – perhaps even non-existent – for a school system in which the child’s formal learning experience is completely silent, neutral or objective in conveying messages about religion and the values ​​associated with religious tradition. In this comparative overview, a picture of the state of religious education in the countries of the region as well as in some European societies is offered, and thus the religious education of one country is presented to another in order to open a dialogue on the solution of some problems related to this area in the best way.

The authors are aware that the study does not offer simple answers, and does not represent certain points of view. Nor does it advocate any single approach to religion and schooling that can be applied in all contexts. It is mainly, though not exclusively, focused on the European comparative context and is organized around the following questions:

• What do we mean by religion and education?
• What is the relationship between individual rights, religion and education in an open, democratic, pluralistic society?
• Is there an “international convention” or “European standard” on religion and schooling in an open society?
• Should there be teaching about religions in schools? If so, why and what kind of training is needed?
• What is the adequate role of the state (and its relationship with religious institutions) in relation to religion and education in an open society?

[Bosnian]

Religija i školovanje u otvorenom društvu: Okvir za informirani dijalog

Na koji način školovanje doprinosi društvenoj toleranciji ili netoleranciji, stereotipima i predrasudama, pitanje je koje, između ostalih, postavljaju autori istraživanja “Religijsko školovanje u otvorenom društvu”, dajući tako okvir za informirani dijalog o ovom i sličnim pitanjima.

U uvodu istraživanja stoji da raspoložive komparativne informacije pokazuju da je religijsko obrazovanje već prisutno kao obavezni ili izborni predmet u mnogim školskim sistemima Evrope i svijeta. Tamo gdje religijsko obrazovanje ne postoji kao predmet obično postoji neka vrsta obrađivanja religije kao teme ili kao aspekta u nekom drugom predmetu, kao na primjer u historiji, književnosti, filozofiji ili sociologiji. Rijedak je – možda čak i nepostojeći – sistem školovanja u kojem je formalno iskustvo djetetovog učenja potpuno nijemo, neutralno ili objektivno u prenošenju poruka o religiji i vrijednostima vezanim za religijsku tradiciju. U ovom komparativnom pregledu nudi se slika stanja religijskog obrazovanja u zemljama regiona kao i u nekim evropskim društvima, te se tako religijsko obrazovanje jedne države predstavlja drugoj kako bi se na najbolji način otvorio dijalog o rješenju nekih problema vezanih za ovu oblast.

Autori su svjesni toga da studija ne nudi jednostavne odgovore, te ne zastupa određena stajališta. Ona ne zagovara niti bilo koji pojedinačni pristup religiji i školovanju koji se može primijeniti u svim kontekstima. Ona je uglavnom, iako ne isključivo, usmjerena na evropski komparativni kontekst i organizirana je oko sljedećih pitanja:

• Što podrazumijevamo pod religijom i školovanjem?
• Kakav je odnos između prava pojedinca, religije i školovanja u otvorenom, demokratskom, pluralističkom društvu?
• Postoji li “međunarodna konvencija” ili “evropski standard” o religiji i školovanju u otvorenom društvu?
• Da li u školama treba postojati poduka o religijama? Ako da, zbog čega i kakva poduka je potrebna?
• Koja je adekvatna uloga države (i njenog odnosa s religijskim institucijama) u odnosu na religiju i školovanje u otvorenom društvu?